Klavirski duo

Detalji koncerta

30. 6. 2024.
Svečana sala Gradske kuće
20 časova
Slobodan ulaz

Klavirski duo
Lidija Bizjak, klavir
Mihajlo Zurković, klavir

Program

Gabriel Faure (1845 – 1924): Svita Dolly za klavir četvororučno

Berseza (Uspavanka)
Mi-ja-u
Dolin vrt
Valcer za Kiti
Nežnost
Španski korak

Igor Stravinski (1882 – 1971): Petruška (transkripcija za klavir četvororučno – Igor Stravinski)

Prva scena: Karnevalska svečanost
Uvod
Trik
Ruski ples

Druga scena: Kod Petruške

Treća scena: Kod Arapina
Ples balerine
Valcer. Ples balerine i Arapina

Četvrta scena: Karnevalsko veče
Ples dadilja
Ples seljaka sa medvedom
Trgovac i dva Ciganina
Ples kočijaša i mladoženja
Maskirani
Borba između Arapina i Petruške
Petruškina smrt
Pojava Petruškinog duha

Svita „Dolly“ op. 56 predstavlja zbirku komada za klavirski duo. Sastoji se iz 6 kratkih kompozicija napisanih i redigovanih između 1893. i 1896. godine. One obeležavaju važne događaje u životu kćeri autorove ljubavnice, Eme Bardak, počevši od njenog rođenja, a zatim i do drugih zgoda koje su nagoveštene programskim naslovima. Orkestraciju za ovu svitu uradio je 1906. Anri Rabo. I ova verzija, kao i originalna, doživele su nebrojena izvođenja uživo ili na nosačima zvuka. Posebno je poznata Berseza čiji je odlomak korišćen u BBC radio programu za uvodnu špicu emisije „Slušaj s majkom“. Fore inače nije voleo da daje programske naslove za svoja dela, ali ovde je načinio izuzetak nastojeći da u prvom stavu dočara atmosferu tek rođene bebe. Drugi stav ne predstavlja imitaciju glasa mačke, već nespretan izgovor kojim beba zove svoga brata. Treći, Dolin vrt, prema mnogima jeste dragulj čitavog opusa i sadrži citat iz autorove Prve violinske sonate. Valcer za Kiti je zapravo pogrešno preštampan naziv iz Foreovog rukopisa – reč je o njegovom psu Ketiju čiji je karakter ovde dočaran. U stavu Nežnost Fore najavljuje hromatizam koji će kasnije koristiti u svojim Nokturnima. Španski korak je pitoreskna muzika koja se oslanja na radove kompozitorovog prijatelja, slikara E. Šabrijea. Svitu „Dolly“ prvi put su izveli pijanisti Alfred Korto i Eduard Risle 1898. godine.

Čuveni balet Igora Stravinskog, Petruška, napisan je 1911. za parisku turneju Ruskog baleta, u svoje vreme kontraverzne plesačke trupe Sergeja Djagiljeva. Originalnu koreografiju potpisao je Mihail Fokin, dok je za scenografiju i kostime bio zadužen Aleksandar Benoa, koji je kompozitoru pomogao i oko libreta. Naslovnu mušku ulogu na premijeri igrao je Vaclav Nižinjski, dok je naslovnu žensku tumačila Tamara Karsavina.
Petruška je priča o ljubavi i ljubomori između tri lutke, Petruške, balerine i Arapina. Njih, prema libretu, oživljava Čarobnjak na sajmu koji se održava povodom proslave poznatog ruskog praznika Maslenice. Petruška je zaljubljen u balerinu, ali ga ona odbija i radije odabira Arapina. Petruška, ljut i povređen, izaziva Arapina koji ga ubija. Kako pada noć, Petruškin duh oživljava, preti Čarobnjaku pesnicom, a zatim umire po drugi put.
Muzika Igora Stravinskog u ovom delu puna je živopisnih i fantastičnih efekata, raskošne i zanimljive orkestracije, plesnih ritmova (verovatno je u tom smislu najistaknutiji Ruski ples), ali ne manjka ni jasnih najava ekspresionističkih harmonija, bitonalnosti, politonalnosti i neobičnih ritmova. Čuveni je lajt-motiv Petruške koji je dočaran tritonusnim „sudarom“ osnovnih akorada C dura i Fis dura. Ovaj motiv koristi se, inače, kao signal početka emitovanja Trećeg programa Radio Beograda još od 1965. godine. Petruška spada i danas u najpoznatije i najizvođenije balete ikad napisane. Autor aranžmana za klavir četvororučno bio je kompozitor lično.

Biografije

Lidija Bizjak, pijanista i profesor (Beograd, 1976), laureat Međunarodnog konkursa u Dablinu 2000. godine, ponela je laskavu titulu „Zvezde u usponu” 2000/01 i u okviru istoimene turneje nastupila na devet koncerata - u Njujorku (Karnegi Hall), u Londonu (Vigmor hol), u Beču (Musikverein), u Amsterdamu (Koncertgebau), u Parizu (Cité de la musique), u Atini, Kelnu, Briselu i Birmingemu.
Posle osvajanja konkursa „Pre scène” na Pariskom konzervatorijumu, tokom 2002. izvela je Ravelov Koncert za levu ruku u Parizu i Šopenov Drugi koncert za klavir u f-mollu na Festivalu u Lonu (Francuska). Učestvovala je i na festivalima kao sto su Lokenhaus (Austrija), PrašaKouvu (Engleska), Rok d'Anteron, „Ludi dani“ u Nantu, Varšavi i više gradova u Japanu, Martinu u Pragu, Šarlotsvil(SAD), Bemus, u Španiji, Italiji, Nemačkoj...
Diplomirala je i završila poslediplomske studije na Pariskom konzervatorijumu sa Prvim nagradama iz klavira (Ž. Ruvije) i iz kamerne muzike (M. Burg), kao i na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu (A.Šandorov), a brojne nagrade na takmičenjima za mlade pijaniste, kao i Oktobarsku nagradu grada Beograda, osvojila je već u nižoj i srednjoj školi (klasa Z. Maleš). Dobitnik je i nagrade za najbolje izvođenje Prelida Milana Mihajlovića na prekinutom takmičenju Muzičke omladine u Beogradu marta 1999. godine. Usavršavala se sa umetnicima kao što su Marej Peraja, Leon Flajšer, Ferenc Rados, Arie Vardi, Aleksandar Lonkvič, Aldo Čikolini, Kristof Rihter, Ksenija Janković, Ajda Levin, Irena Grafenauer.
Nastupala je kao solista sa brojni orkestrima Francuske, Italije, Nemačke, Irske itd. Francuska kritika je veoma toplo primila prvi solistički disk Lidije Bizjak sa sonatama Šuberta i Šumana („Lyrinx“), dodelivši mu priznanje „Otkriće Diapazona“ (Diapason découverte).
Godine 2002. osniva klavirski duo sa sestrom Sanjom koji ubrzo postiže zapažene uspehe osvojivši dve specijalne nagrade na ARD takmičenju u Minhenu 2005.g. i nizom koncerata u Francuskoj, širom Evrope, u Australiji i u Japanu. Svoj prvi disk izdaju 2012. za francusku diskografsku kuću „Mirare“ sa delima Stravinskog za 4 ruke koji dobija nagradu ffff francuske kritike u listu Teleram. Istu prestižno priznanje Teleram, kao i sjajan prijem kod engleske i irske kritike dobija i njihov disk koji je 2015. izašao za britansku kuću Oniks (Onyx) sa koncertima Pulanka i Martinua za 2 klavira i orkestar sa Filharmonijom iz Štutgarta i dirigentom Radoslavom Šulcom.
Lidija Bizjak se paralelno bavi i pedagoškim radom kao redovni profesor na Regionalnom konzervatorijumu Normandije u Kanu, zatim na konzervatorijumu 18. arondismana u Parizu i držeći majstorske kurseve na FMU u Beogradu i u nekoliko muzičkih škola u Srbiji. Od 2024/25 postaće asistent za klavir prof. Emanuelu Štroseru na Nacionalnom konzervatorijumu u Parizu (CNSM de Paris). Zajedno sa Mihajlom Zurkovićem, umetnički je direktor festivala SOMUS u Somboru

Mihajlo Zurković (Sombor), sa samo 14 godina postaje student „nulte godine“ za izuzetne mlade talente na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Diplomirao je i magistrirao u toj ustanovi sa najvišim ocenama u klasi prof. Jokuthon Mihailović. Dobitnik je mnogih nagrada na nacionalnim i internacionalnim takmičenjima od kojih su najznačajnije: Prva specijalna nagrada na međunarodnom takmičenju „Petar Konjović“ (Beograd, 1995), Prva nagrada na Međunarodnom takmičenju „Citta di Moncalieri“ (Monkalijeri, Italija, 1995), Treća nagrada na Međunarodnom takmičenju „Frederik Šopen“ (Novi Sad, 1997), Prva nagrada na Internacionalnom forumu u Kijevu (Ukrajina, 2009.) kao i Diploma finaliste pijanističkog takmičenja „Dinu Lipatti“ (Bukurešt, Rumunija, 2002).
Od svog prvog solističkog koncerta kada je sa 12 godina, do sada odsvirao je preko 400 resitala, kamernih koncerata i nastupao, kao solista, sa različitim orkestrima. Svirao je u svim značajnijim salama u Srbiji i imao zapažene nastupe u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, Italiji, Francuskoj, Španiji, Belgiji, Rumuniji, Mađarskoj, Japanu, Kini, Rusiji i SAD. Nastupao je na sledećim festivalima: Somborske muzičke svečanosti, BEMUS, NIMUS, „Kek madar“ (Kaloča, Mađarska), „Pianotune” (Lommel, Belgija), “ Festival di Musica Terni” ( Terni, Italija), “ Festival di Musica Lago di Como” (Komo, Italija), „Piano Echos” (Villa Remotti, Fubine, Italija), „Festival de Musica de Sant Pere de Rodes” ( Đirona, Španija), „Les folles Journees” ( Kanazava, Tokio, Japan), „Scene National De Sete, Ensemble Conterpoint” (Set, Francuska) i „Movimentos“ (Volfsburg, Nemačka).
Učestvovao je u projektu „40 fingers“ u okviru kojegje imao niz zapaženih nastupa u Italiji. U decembru 2009. godine debitovao je u Njujorku sa resitalom u „Bechstein hall”. U martu 2010. nastavlja svoju koncertnu aktivnost u Rusiji nastupima u nekoliko značajnih sala u Sankt Petersburgu: Mala sala Konzervatorijuma Rimski-Korsakov, Velika sala koledža Modest Musorgski (u okviru festivala posvećenog Šopenu) i u jednoj od najprestižnijih sala – Šeremetjev dvorac.
Tokom koncertne sezone 2013/14 učestvuje u velikom projektu irske kompanije „Fabulous Beast Dance Theatre“ u okviru koga izvodi „Posvećenje proleća“ i „Petrušku“ Igora Stravinskog na festivalima u Nemačkoj i Irskoj. 2009. godine je izdao kompakt disk u produkciji kulturnog centra „Laza Kostić“ iz Sombora i Akademije umetnosti Novi Sad sa delima Šuberta, Šopena, Bramsa i Skrjabina.
Mihajlo Zurković je idejni tvorac, jedan od osnivača i prvi umetnički direktor, ponovno uspostavljenog muzičkog festivala Somborske muzičke svečanosti – SOMUS.
Angažovan je kao vanredni profesor na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
„Mihajlo Zurković je pokazao svoje neverovatno pijanističko umeće. Treba ga sa poštovanjem svrstati u rang vrhunskog talenta bezuslovno sposobnog za izražajni i jasan zvuk i bez ikakvog straha od preterivanja, ubrojiti ga među velika imena pijanističkog sveta...“ (Alessandro Samsa, „Recensioni di musica classica“, Terni, 2014)
„Bili smo preplavljeni istovremeno i intimnim i ekstrovertnim pristupom, istančanom paletom prefinjeno izdiferenciranih tonskih boja, uzburkanih osećanja, besprekornim virtuozitetom, a opet naizgled jednostavnim i lakim predavanjem čija muzikalnost ni u trenutku nije dolazila u pitanje. Zurkovićevo tumačenje plenilo je od početka do kraja lepotom i uzbudljivim muzičkim tokom, minuciozno oblikovanim detaljima i stilskom uverljivošću”. (Marija Adamov, Dnevnik, 2016.)

Lokacija

Close Bitnami banner
Bitnami